Nakon kaosa u Srbiji sa širenjem virusa SARS-CoV-2 (koji uzrokuje bolest COVID-19), anesteziolog dr. Rade Panić jedan je od rijetkih liječnika koji se žestoko suprotstavio Aleksandru Vučiću i njegovim tvrdnjama da se Srbija dobro nosi s epidemijom i da ima dovoljno zaštitne i druge medicinske opreme.

Piše: Saša Jadrijević Tomas

Panić, ujedno i predsjednik srpskog Sindikata liječnika i farmaceuta (SLFS), posljednjih je dana itekako naživcirao Vučića.

Predsjednik Srbije poručio mu je da je “lažac i iznosi gadosti”, dok Panić sasvim smireno i argumentirano pobija točku po točku Vučićeve tvrdnje o nadmoćnoj Srbiji i zdravstvenoj politici uz pomoć koje su, eto, prije izbora “pobijedili” koronu, da bi se bolest nakon izbora vratila i u samo nekoliko dana napunila srbijanske bolnice, a zdravstveni sustav, kažu tamošnji medicinari, dovela gotovo do kolapsa.

Panić inače radi u Općoj bolnici “Studenica” u Kraljevu te je, usprkos brojnim obvezama u bolnici i pružanju podrške zdravstvenim djelatnicima diljem Srbije, našao vremena za intervju “Slobodnoj”.

Je li službena srbijanska zdravstvena statistika točna vezano uz broj oboljelih i umrlih od korone?

– Sve ukazuje na to da nije ni približno točna. Jako je teško i nemoguće doći do baza podataka ne bi li se ovo činjenično potvrdilo. Neki istraživački novinari došli su do podataka o broju umrlih. Neslaganja su prevelika da bi se mogla lako objasniti. Naši poznati znanstvenici dokazali su, primjenjujući matematičke modele, da distribucija novooboljelih i preminulih prikazana u Srbiji nije moguća ili, točnije, vjerojatnost joj je 1:4.000.000, prema izračunu dr. Milovana Šuvakova. Zanimljivo je i mišljenje još jednog našeg znanstvenog radnika, prof. Vojina Rakića, šefa Katedre za bioetiku za Europu, da je jedino Srbija provodila protuepidemijske mjere radi učvršćivanja vlasti. Prema podacima s terena kojima raspolaže Sindikat liječnika i farmaceuta Srbije, sigurno je da je broj novooboljelih značajno veći, dijelom zbog netestiranja pacijenata s izraženim simptomima infekcije COVID-19, dijelom zbog manipulacije podacima. Vrijeme će pokazati.

Zbog čega su se dogodila žarišta u Novom Pazaru?

– Žarište u Novom Pazaru je razotkriveno, rekao bih. Od onih 20 novootkrivenih u jednom danu u prvom dijelu epidemije, pa do vikenda, kada je stanje u Pazaru izašlo na medijsko vidjelo, epidemija se širila. Specifičan način života, vjerski praznici i stvaranje dojma opuštenosti zbog potreba predizborne kampanje učinili su svoje. Tek kada je zdravstveni sustav u Pazaru pokleknuo, istina je ugledala svjetlo. Nastavilo se sa žarištima u zlatiborskom okrugu. Stalna žarišta su Leskovac i Vranje. U ovom trenutku Srbija je u zaista zabrinjavajućoj situaciji. Usprkos ubrzanu širenju bolničkih kapaciteta za COVID, oni su gotovo stalno popunjeni. Primjerice, specijalna ortopedska bolnica Banjica popunjena je za jedan dan.

Predsjednik Vučić kaže da Srbija testira najviše na Balkanu, a evo imamo ljude koji javno svjedoče da je njihov bližnji preminuo od COVID-a, a njih se danima poslije nije testiralo.

– Da, svakodnevno slušamo od predsjednika o uspjesima države kojoj je on na čelu. Kazao je i da je on bio u Srbiji, ne bi se ni “dogodio” Pazar. Istina je da se mnogi koji imaju više nego jasne indikacije ne testiraju. Nepoznate su nam brojke o zaraženim zdravstvenim radnicima, ali nam je poznato da nisu testirani mnogi koji su morali biti testirani. Jako je sporno što ne možemo doći do podataka što točno ulazi u statistiku testiranih. Protokol za prijem pacijenata u bolnicu je brzi (serološki) test koji nije klinički pouzdan i to nam stvara velike probleme. Događa se da pacijent koji se pokaže pozitivan PCR (bris) testom, klinički pouzdanim, danima leži na odjelu kao COVID-19 negativan.

Kako to da su u Pazaru novinari iznosili jedne brojke, Krizni štab druge, premijerka Brnabić treće, liječnici četvrte, obitelji umrlih pete…?

– Teško bi itko odgovorio na to vaše pitanje. Ono što je sigurno, oboljeli su bili smješteni i po hodnicima, mnogi su čekali na pregled satima, zdravstveni radnici su desetkovani. U jednom trenutku od više od deset anesteziologa ostala su dva, a od četiri infektologa – jedan. Svoje nezadovoljstvo i reakciju na stanje i radne uvjete iznio je i dio zdravstvenih radnika dočekujući premijerku i ministra zdravstva okrenutih leđa. Neophodnost postavljanja poljske bolnice od strane kolega s VMA više nego jasno govori kakva je bila i kakva jest situacija.

Vi ste jedan od rijetkih liječnika koji javno istupa. Zašto većina vaših kolega šuti?

– Imao bih vam puno reći o prethodnih 30 godina u srpskom zdravstvu da bih problem objasnio do kraja. Dvadeset godina, otkako sam zaposlen, slušam rečenicu: “Šuti, ne može se ništa promijeniti; šuti da ne bi bilo gore.” Kolege su premoreni dodatnim poslovima da bi osigurali pristojne uvjete života, kronično su iscrpljeni. Hobotnica vladajuće partije sustavno se širi, a ogroman broj kolega ucijenjen mogućnošću bilo kakvog zaposlenja, dobivanja specijalizacije. Za rukovodeći položaj da i ne govorim. I najbitnije, kolegama se otvoreno prijeti, donose se usmene i pismene zabrane iznošenja podataka iz zdravstvenih ustanova, a posebno u vezi s infekcijom COVID. Dokaz tome je i pokušaj Vlade da za vrijeme izvanrednog stanja u potpunosti centralizira informiranje. Ovih dana evidentan je trend da sve veći broj zdravstvenih radnika javno govori o propustima i problemima s kojima se suočavaju u svom radu. Po statutu SLFS-a, kao predsjednik i ovlašten od sindikata, imam dužnost i obvezu biti glasnogovornik u ime goleme većine liječnika, stomatologa, farmaceuta, biokemičara i svih zdravstvenih djelatnika Srbije, jer je SLFS jedini strukovni sindikat u djelatnosti od općeg društvenog značenja. To i činim.

Bojite li se za svoj posao?

– Stjecajem okolnosti, pronašao sam sebe u poslu anesteziologa. Iako sam već imao neugodnosti u smislu prijava od strane direktora, teško bi bilo objasniti otpuštanje anesteziologa s iskustvom u ovom trenutku. Inače, poznat vam je nedostatak anesteziologa na svjetskoj razini. S druge strane, kada govorite istinu koja ne odgovara vlastodršcima u Srbiji, onda imate pravo bojati se za svoj život, što primjer Slavka Ćuruvije ili Olivera Ivanovića govori više nego jasno. Usudit ću se ovdje citirati velikana Mešu Selimovića: ”Boj se ovna, boj se govna, kad ću živjeti?”

Čitam da su pojedine bolnice donijele i odluke kojima se zdravstvenim djelatnicima brani izlazak u medije?

– Da, nezakonite odluke. Zdravstvo je javno dobro, obveza je javnosti rada. Na žalost, u Srbiji je u sklopu općeg medijskog mraka izražen i medijski mrak o situaciji u zdravstvu. Da vas ne zamaram važećim zakonskim aktima, svi upućuju na to da ne samo što je dopušteno, već je iznošenje podataka i obveza, posebno kada je su u pitanju javno zdravlje i prijetnja od epidemije/pandemije zarazne bolesti, zakonom definirane kao katastrofa.

Je li bilo problema s kineskom opremom ili sve “radi kao sat”, kako kažu vladajući?

– Znam da je bilo problema s nestandardnim priključcima na kineskim aparatima. Poznato vam je da je vlada donijela uredbu po kojoj se mogu koristiti oprema i medicinska sredstva koja nisu po standardima Agencije za lijekove i medicinska sredstva Srbije. Ostaje pitanje potpune netransparentnosti nabave tih aparata. I bitnije, postoji li u Srbiji tvrtka koja je potpisala ugovor za servisiranje ovih aparata. Reče netko ovih dana – kao što je Al Capone pao na porezu, tako će Vučić pasti na respiratorima. Samo kažem.

Što je po vama najveći problem u Srbiji vezano za borbu protiv virusa SARS-CoV-2, tj. koji dio strategije ne valja?

– Najveći problem su ministar zdravstva Zlatibor Lončar i poslušni, politički podobni direktori, više od 80 posto njih kao v.d., čime su ucijenjeni od strane ministarstva. Rekoh li – i nesposobni? Od neispunjavanja zakonske obveze ministra da hitnim nabavama popuni rezerve i osigura sva neophodna sredstva za borbu protiv epidemije i prije nego što je stigla do nas, do izraženo loše organizacije i distribucije zaštitne opreme i testova. Nedostatak zaštitne opreme na početku epidemije, skrivanje te činjenice, dao je veliki broj oboljelih zdravstvenih radnika. I prije epidemije u strukturi zaposlenih nedostaje gotovo 15 posto zdravstvenih radnika. Loš odnos vlasti prema zdravstvenim radnicima doveo je do velikog nezadovoljstva. Poznato mi je da su najprije medicinske sestre i tehničari, a sada i liječnici, počeli davati otkaze. Enormno veliki utjecaj politike na zdravstvo, posebno tijekom epidemije, stavljanje političkih interesa iznad stava struke, doveli su do ovako teške situacije. Cenzura i manipulacija značajno su urušili povjerenje građana. Ovakva situacija dodatno će otežati protuepidemijsku borbu, jer je povjerenje građana u državu i odgovorne preduvjet za provođenje uspješnih mjera.

Je li problem Hrvatske, Srbije i zemalja bivše Jugoslavije što smo oslabili javno zdravstvo?

– To je problem cijelog svijeta. Nije se radilo na razvijanju protuepidemijskih centara za otkrivanje i brzo javljanje. U ovom trenutku zemlje regije zaista mogu žaliti za nekadašnjom preventivom, organizacijom, civilnom zaštitom. Da citiram uvaženoga prof. dr Zorana Radovanovića: ”Nekada se na vježbi civilne zaštite trošilo zaštitne opreme koliko smo mi imali u skladištima na početku epidemije.” Obratite pažnju na riječ “vježba”. Sjećate li se neke u posljednjih 30 godina? A SARS i MERS su nas upozoravali.

Kakva će, po vašemu mišljenju, biti jesen na Balkanu, vezano uz koronu?

– U posljednja dva tjedna, u razgovoru s kolegama najčešće izgovaram rečenicu – ne znam kako ćemo dočekati jesen. Epidemiolozi predviđaju da tada kreće drugi val, a mene brine što, po trenutnoj situaciji, do jeseni neće završiti ni prvi. I ne znam brinem li se više zbog zdravstvene situacije ili zbog prijeteće gladi. Znate onu, “kruha i igara”, a kada kruha ponestaje, igre postaju surovije.

Je li virus oslabio, kako neki govore?

– Bilo bi korektno da kažem da nema znanstvenih dokaza za tu tvrdnju. No, reći ću da apsolutno nije; s obzirom na sve veći broj teških kliničkih slika mlađih pacijenata, bez komorbiditeta, možemo sumnjati u suprotno.

Hrvatska je dobro odradila
Kakvo je vaše mišljenje o strategiji i načinu borbe Hrvatske s epidemijom, ako ste pratili naše mjere?

– Moram biti iskren – malo je vremena za praćenje situacije u regiji. Ono što jesam pratio – odobravam, a po onome što sam čuo o vašim rezultatima, zaključio bih da su mjere bile dobre. Ako su mi dobre informacije, struka je bila iznad politike, a to je najbitnije u ovakvoj situaciji. Megadoze vitamina C

Čitam u srpskim medijima da su dio terapije oboljelih i megadoze vitamina C. Je li to istina i ima li učinka?

– Istina je. Na pitanje o učinku odgovor će moći dati neke naknadne znanstvene studije. Kao anesteziolog, rekao bih vam da ne može škoditi, a pomaže li presudno? Mislim da ne pomaže. Ex-YU liječnička Viber grupa

Malo je poznato da postoji Viber grupa s brojnim stručnjacima iz bivše Jugoslavije koji razmjenjuju iskustva.

– To je primjer kojim bismo se trebali u regiji voditi i u budućnosti. To je Viber grupa WHO CERTAIN ICU, koju je osnovao prof. dr Ognjen Gajić s ciljem razmjene iskustava i najnovijih saznanja, te direktne podrške anesteziolozima i ostalim specijalistima uključenima u borbu protiv virusa SARS-CoV2. Grupa okuplja stručnjake širom svijeta s našega govornog područja i podrška je svim zdravstvenim radnicima – kaže Panić.

Preuzeto sa sajta slobodnadalmacija.hr: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/lijecnik-koji-se-suprotstavio-vucicu-necu-sutjeti-ne-zna-se-koliko-ima-zarazenih-civila-i-medicinara-manipulira-se-podacima-1031699